Povratnici u Republici Srpskoj, suočeni su s ogromnim problemom oduzimanja njihove privatne imovine, koju Ured za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, upisuje kao vlasništvo ovog entiteta, a ljude nikada o tome nije obavijestio. Na hiljade duluma je uzurpirano, a nijedna institucija BiH nije zaštitila vlasnike, iako su im na najgrublji način oduzeta ljudska prava i imovina.
Samo u našoj zemlji je moguće da se građanima pukuca na vrata i obavijesti ih se da njihova kuća i zemlja, odnosno očevina pripada od sada Republici Srpskoj. Salim Mustafić je ovu zemlju kupio još osamdesetih godina i ovdje je živio i zasnovao obitelj. Sada mu je uručena plava koverta od koje mu se sledila krv u žilama.
“Ja sam dobio plavu kovertu da se javim u katastar u Miliće. Otišao sam gore. Uručili su mi rješenje na kojem piše da je to sad sve uzurpirano. Pitao sam gospođu pravnicu zbog čega oduzimaju. Rekla mi je da će to sad biti sve zagrađeno, pošumljeno crnogoričnom šumom i bit će glavno lovište Republike Srpske. Ja sam rekao možete kako hoćete, ali to nećete uspjeti. Dok sam živ neću odustati. Ja ću se boriti”, kaže Salim Mustafić, vlasnik uzurpirane imovine.
Na tisuće duluma zemlje u Podrinju je uzurpirano i brojni su povratnici sada na sudu, tražeći da im se vrati njihova imovina. Besimu Mustafiću oduzeto je 11,5 duluma zemlje, koja je u vlasništvu njegovog pradjeda, djeda i oca više od stotinu godina. Ove ljude nitko u Bosni i Hercegovini nije zaštitio pa čak ni institucije Ministarstva za ljudjska prava, kao ni ombdusmeni.
“Pozivam Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, pozivam Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, da nam daju prije svega pravnu pomoć. Da nam pomognu u stvarima i pravima koja su nam uzeta da bismo mi nesrbi mogli da opstanemo ovdje, jer smo mi građani petog reda ovdje. Ja sam se ovdje vratio 1998. godine, vjerujute da mi je bilo lagodnije nego danas 2024”, kaže Besim Mustafić.
A da se sve smišljeno radi i bez znanja vlasnika imovine i zemlje, najbolje oslikava slučaj Alije Hasanovića, koji već tri pune godine vodi bitku s Uredom za geodetske i imovinske-pravne odnose Republike Srpske. Svaki ovaj papir dokazuje da je zemlja njegova, ali ovaj Ured njegovu očevinu je upisao kao svoju. Dali su mogućnost Hasanoviću da se žali, ali je na žalbu veoma brzo stigao odgovor da je odbijena. Sada čeka zaštitu od pravosudnih institucija, ali očito je da se i suđenje namjerno razvlači.
“Evo tri godine, iz vlasti države Bosne I Hercegovine niko nas nije nazvao. Ja sam se obraćao svima. Pozivao sam ih i pozivam i dan danas, da sjednemo i vidimo kako ćemo. Jer mi ovo sami nosimo na svojim leđima, a ovo je veoma skupo. Prvo novčano, a drugo psihički. Vi se sudite s nekim koga baš briga hoće li to riješiti za dan ili za deset godina”, naglašava Alija Hasanović, borac za prava povratnika u Srednje Podrinje.
Ovi ljudi smatraju da se sve ovo čini kako bi Republika Srpska stekla određenu imovinu na svoje vlasništvo i kako bi možda sutra imala na osnovu čega tražiti samostalnost. Namjere su jasne već odavno, ali nije jasan odnos institucija Bosne i Hercegovine i Međunarodne zajednice koji mirno promatraju grubo narušavanje ljudskih prava i institucionalno otimanje imovine. A to nikako ne bi smjeli.
