Danas se obilježava 21. godina od smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine, koji je preminuo 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu. Tri dana kasnije, Izetbegović je sahranjen na Šehidskom mezarju Kovači uz najveće državne i vojne počasti.
Alija Izetbegović rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Kada je imao samo tri godine, njegova porodica se preselila u Sarajevo, gdje je odrastao i završio Prvu mušku gimnaziju 1943. godine.
To je bilo vrijeme kada je Bosna i Hercegovina bila pod okupacijom ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske. U tom turbulentnom periodu, 1944. godine, skrivao se kako bi izbjegao prisilnu regrutaciju u vojne jedinice NDH-a, što je značajno oblikovalo njegov politički put.
Poslijeratni period donosi nove izazove. Kao član pokreta “Mladi muslimani,” koji je propagirao islamske vrijednosti i političku slobodu, Izetbegović je uhapšen i osuđen na tri godine zatvora prema tadašnjem kaznenom zakonu Jugoslavije. Zatvorske godine su značajno utjecale na njegovo političko uvjerenje, učvrstivši ga u uvjerenju da se mora boriti za slobodu i prava naroda.
Suočavanje s režimom i put ka političkom vrhu
Nakon što je odslužio kaznu, Izetbegović se povukao iz javnog života i posvetio radu kao pravnik, ali politika ga nije prestajala zanimati. Godine 1983. započeo je “Sarajevski proces,” kada je jugoslovenski režim optužio njega i još nekoliko osoba za “rušenje državnog poretka” i “verbalni delikt,” a Izetbegović je osuđen na 14 godina zatvora. Međutim, nakon ukidanja zakona o verbalnom deliktu 1988. godine, oslobođen je i ubrzo započeo organizaciju političkog otpora.
Osnivanjem Stranke demokratske akcije (SDA) 1990. godine, Izetbegović je dao glas mnogima koji su tražili političke promjene. Na prvim demokratskim izborima, SDA je ostvarila uvjerljivu pobjedu, a Izetbegović je postao simbol nade u bolje sutra.
Borba za Bosnu i Hercegovinu u ratu
Nakon raspada Jugoslavije, BiH je postala meta brutalne agresije 1992. godine. Kao predsjedavajući Predsjedništva, Izetbegović je bio primoran donositi teške odluke kako bi sačuvao državu. Njegova politička filozofija bila je usmjerena ka očuvanju multietničke Bosne, dok su pregovori s međunarodnim liderima često bili iscrpljujući i teški. U tom periodu, diplomati su ga opisivali kao “upornog pregovarača” koji se nije lako predavao.
Sastanci sa svjetskim liderima i diplomatski napori za zaustavljanje rata bili su gotovo svakodnevni. Izetbegović je pokušavao balansirati između interesa Istoka i Zapada, tražeći podršku čak i među zemljama koje su imale međusobno suprotstavljene interese, poput Sjedinjenih Američkih Država i Irana.
Kao ključni akter u mirovnim pregovorima, Izetbegović je potpisao Dejtonski sporazum 1995. godine, svjestan njegovih nedostataka. Često je govorio: “Ovo nije pravedan mir, ali je bolji od nastavka rata.” Sporazum je ipak osigurao teritorijalni integritet BiH i spriječio njenu podjelu.
Richard Holbrooke, američki diplomat i arhitekta Dejtonskog sporazuma, pohvalio je Izetbegovića, ističući da bez njega “Bosne i Hercegovine danas ne bi bilo.” Čak je i Slobodan Milošević na pregovorima priznao Izetbegovićevo liderstvo, rekavši da je “pobijedio jer nikada nije napustio Sarajevo.”
Posvećenost miru i oporavku
Nakon rata, Izetbegović se posvetio izgradnji Bosne i Hercegovine kao zemlje tri konstitutivna naroda. Posebno je naglašavao potrebu za povratkom izbjeglica kako bi se osigurala politička stabilnost.
Također se suprotstavljao radikalizaciji, upozoravajući na opasnost od podjela koje bi mogle dovesti do konflikta sličnog onome u Čečeniji ili Palestini. Njegova poruka “Tražite pravdu, a ne osvetu” odjekivala je među onima koji su tražili pravdu za počinjene zločine.
U intervjuima nakon rata, Izetbegović je često govorio o značaju zajedničkog života. “Bosna nije samo zemlja, ona je ideja da ljudi različitih religija, nacija i kultura mogu živjeti zajedno,” kazao je 1997. godine kada je primio nagradu Američkog centra za demokratiju u New Yorku.
Povukao se iz političkog života 2000. godine zbog zdravstvenih problema, ali je ostao aktivan kroz pisanje memoara i povremeno pojavljivanje u medijima. Alija Izetbegović preminuo je 19. oktobra 2003. godine u dobi od 78 godina. Na njegovoj dženazi prisustvovalo je preko 100.000 ljudi, a govorio je i visoki predstavnik u BiH, Paddy Ashdown, ističući da je Izetbegović bio čovjek koji nije popuštao pred nedaćama.
“Kao mnogi njegovi sunarodnjaci, on je crpio snagu i iz islamskog nasljeđa i europskog podrijetla; i jedno i drugo ga je obogaćivalo, i ni za jedno se nije ispričavao. Rimski državnik i mislilac Ciceron jednom je rekao da je karakter hrabrog i odlučnog čovjeka takav da neće pokleknuti pred nesrećom niti će napusti svoj položaj. Alija Izetbegović je u potpunosti potvrdio ovu izreku”, kazao je Ashdown na posljednjem ispraćaju Izetbegovića.
Iako postoje različiti stavovi spram njegovog djelovanja i ostavštine činjenica je kako je njegov lik i djelo postao simbol borbe za multietničku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, Izetbegović ipak ostaje upamćen po svojoj viziji Bosne kao zajednice svih njenih naroda i vjera.
